Put na more autocestom ili magistralom-evo što se više (ne)isplati! II dio
Nakon dva živčana sloma zbog putovanja na more autocestom, ovaj puta izabrao sam biti pametniji. Uvjeren da psihologija mase tjera ljude da biraju autoput, odlučujem se na put starom cestom do mora koji je daleko jeftiniji i manje stresan. Objašnjavam djeci da ćemo putem lijepo stati na ručak,kako će gledati predivne gradove, mjesta i prirodu kroz prozor auta, uvjeren da je ovo super odluka za cijelu obitelj.
Krećemo rano ujutro, ali ovog puta bez stresa, jer znam da nema stajanja u kolonama i kaosa na naplatnim kućicama. I stvarno, put je skroz ok. Većinu vremena možeš se voziti sasvim solidnom brzinom, po ograničenjima naravno. Jer ne želim se razvesti. Ako se unaprijed pripremiš na to da je ovo relacijski dulja ali generalno puno ležernija i jeftinija opcija putovanja na more, ovo je super izbor.
Do prvog uspona! Kritične točke na kojima većina turista mora birati hoće li se riješiti stvari ili putnika da bi nastavili put. Mogu samo zamisliti agoniju 1,2 litrenog motora koji sa 5 putnika, 8 kofera, psom, šatorskim krilom, putnim frižiderima, jastucima sa sofe, 3 bicikla i obaveznim Thuleom na krovu pokušava savladati nagib od 4 posto. Čujem ga kako plače i govori „ Samo me pusti da umrem!“
Kad ideš starom cestom do mora, sporije se voziš i zato možeš bolje pogledati što sve ljudi zapravo nose sa sobom na godišnji. Apsolutni pobjednik u ovoj kategoriji je bio vozač njemačkog terenca koji je vukao kamp-kućicu i nije mu sve stalo u nju. U kamp kućicu! Pa je još montirao Thule na krov. Jadan čovjek. Dajem desnu ruku da unutra nisu bile njegove stvari.
Zavoji, krivine i Jadranska magistrala
Već nakon sat vremena vožnje magistralom, shvatio sam da je to super opcija ako ideš sam. Mislim ja se zabavljam. Ali vrlo brzo zaključiš da je broj zavoja proporcionalan mučnini klinaca koji su, naravno, opet pojeli sve što su imali kraj sebe u prvih pola sata putovanja. Mislim da u životu nisam toliko puta stao na putu. Nakon nekog vremena postalo mi je čudno ako se krećemo.
Jedina dobra stvar kod zaustavljanja u „lijevim“ bistroima ( da, bistroima) po putu, je što imaš jedinstvenu priliku evocirati uspomene iz djetinjstva. Konobarica u boroletama, metalni zvuk hita Miše Kovača na radiju, plastične stolice, bezvoljno lice lokalca koji je inventar za šankom, žena, ja i dvoje djece. Na trenutke se činilo kao da putujemo u 1984. godinu, a ne na more.
Pokriva li kasko krave?
Nakon prvih 200 kilometara, i nakon što je djeci prestalo biti muka, stajemo kod kultnog Macole na janjetinu. Mi i otprilike 854 Čeha, Slovenca, Mađara, Bugara, Nijemca, Austrijanca i Kineza. Sudeći po nacionalnosti gostiju, mislim da se Macola reklamira i na Djevičanskim otocima.
Ispred nas je toliko turista, da mislim da će naše janje odrasti i zasnovati obitelj dok dođemo na red. Nakon sat vremena uspijevamo se nekako iskopati oz ove gužve i nastavljamo put.
Do Splita sam uspio obići sve tipove vozila koje jedan prosječan auto može obići; 15 autobusa,27 kamiona, 8 kamiona-šlepera, 14 kombija i 5 traktora. Mislim da samo nisam obišao vozilo Gorske službe spašavanja i amfibiju.
Dva puta smo uletjeli u krdo krava na cesti, od čega smo se jedan put čak i vozili u krdu par kilometara. Klinci su uživali. Ja sam razmišljao o tome pokriva li kasko krave. Ponovno dolazim u Split sa jednim živcem. Ok, uštedio sam hrpu novca. Ali krenuo sam na put sa 45. godina, a imam osjećaj da sam stigao sa 60. Bolje da sam krenuo u toplice nego na ljetovanje.
Magistralom na more- zaključak!
Ako gledate samo financijski aspekt ovog izbora, put starom cestom do mora definitivno je bolja opcija. Od Zagreba do Splita uštedite samo 400 kuna na cestarini, a ako uzmete u obzirom i prosječnu potrošnju auta, dodajte tome i minimalno jedan tank goriva. Dakle, po pitanju uštede put magistralom se svakako isplati.
Jedini problem je u 50 drugih otegotnih okolnosti na putu na koje ne računate a morali bi, a zbog kojih ionako relacijski dulji put postaje još sporiji. Izračunao sam da smo izgubili barem dodatna 2 sata na ručak, obilazak lokalnih bistroa i zabačenih benzinskih postaja zbog probavnih smetnji klinaca, 3 štanda na kojima je žena kupila domaće smokve, ovčji sir i još nešto, ne znam što. Bilo mi je na kraju više svejedno zbog čega stajemo.
„Sine, samo gledaj ravno!“
Djeca su me pitala oko 250 puta jesmo stigli na more, zašto nismo i kada ćemo. Od divnih krajolika koje su mogli vidjeti putem, nisu vidjeli ništa, jer su zbog mučnine uglavnom morali gledati ravno kroz šajbu. Idućem godine na put smiju nositi samo one dijetalne kekse za koje me uvjeravaju da su od riže. Ja sam siguran da tako zbrinjavaju višak stiropora.
Moj zaključak? I autoput i stara cesta će vas koštati živaca. I vremena. Nema šanse da igdje na putu do mora izbjegnete gužve, vozače kojima treba oduzeti vozačku i prenatrpane turiste koji prkose zakonima fizike. Zato, koje god vrijeme putovanja da računate, dodajte još dva sata minimalno. Pa neka vas ugodno iznenadi ako put bude kraći.
Isplati li se stara cesta financijski? Bez razmišljanja, da! U usporedbi sa troškom putovanja autocestom, pojeli smo kilu janjetine, pokupovali domaćih proizvoda putem i opet stigli na trajekt u Split u debelom plusu. Kojim putem ove godine idem do mora? Još ne znam. Sjedim u hladu i njegujem onaj jedan živac. Mislim da mu je to potrebno pred put.
Nadamo se da smo vam pomogli oko dileme da li starom cestom na more ili autoputom. A ako vam treba pomoć u planiranju putnih troškova, ne morate tražiti dalje! Već danas preuzmite besplatnu demo verziju Gooma sustava. Nama prepustite obračun putnih troškova, a vi uživajte na godišnjem odmoru.
